Zapravo, Dodiku je u Washingtonu samo potvrđen status političkog 'homo duplexa' (dvoličnjaka). On je svakako imao drugu priču za Amerikance, kada se sa njima sastajao u četiri oka, od one s kojom i dalje galvanizira svesrpsku nacionalnu politiku u Bosni i susjedstvu, a za račun Beograda, naravno

Višednevna posjeta predsjednika manjeg bh. entiteta (RS) Sjedinjenim Državama, protiče uz punu “kontrolu” informacija, šta se i kako se o tome medijski izvještava.

Ova američka mini turneja Milorada Dodika, putem njemu sklonih medija u BiH pažljivo je kalibrirana kako bi u bh. javnosti izazvala dojam “važne državne posjete”. No, upravo primjedbe Amerikanaca koji su odavno shvatili tu, kako navode Dodikovu “šaradu” – pokazuju suprotno.

Govoreći jezikom činjenica o svim susretima sa američkim zvaničnicima - Dodik, bar u američkom State Departmentu (SD) i oba doma Kongresa nije imao onaj prijem koji su priželjkivali njegovi dobro plaćeni američki lobisti u Washingtonu, piše Dnevni avaz.

Dvolična politika

Zapravo, Dodiku je u Washingtonu samo potvrđen status političkog “homo duplexa” (dvoličnjaka). On je svakako imao drugu priču za Amerikance, kada se sa njima sastajao u četiri oka, od one s kojom i dalje galvanizira svesrpsku nacionalnu politiku u Bosni i susjedstvu, a za račun Beograda, naravno.

Dobro obavješteni izvori tvrde da Dodik na sastancima u Washingtonu, niti jednom riječju nije spomenuo izdvajanje RS-a iz BiH, već je naglašeno govorio o važnosti euroatlanskih integracija, upravo u skladu s gore viđenim opisom njegovog političkog karaktera:

Napada samo tamo gdje ne nailazi na otpor, a povlači se pred silom argumenta. U Washingtonu je Dodik imao drugu priču, a nije daleko ni dokučio!

Predsjednik RS se u američkom Ministarstvu Vanjskih poslova (SD) – nije susreo sa pomoćnikom državne tajnice Hillary Clinton, iako je taj susret tražen: Philip Gordon, koji tu funkciju obnaša, ”zbog porodičnih razloga” nije se sastao sa Dodikom. Zato se entiteski predsjednik morao zadovoljiti sastankom sa Gordonovim pomoćnikom, ambasadorm Philom Rickerom, te šefom bosanskog deska u State Departmentu Michaelom Fooksom. I to je sve!

Najviše dokle je Dodik dosegao u Kongresu bila je demokratska senatorka Jeanne Shaheen, a bio je najavljen i susret sa republikancem Jamesom Inhofeom. 

Mnoga su druga vrata ostala jednostavno zatvorena za ovog bh. političara, koji je neposredno pred polazak u Ameriku izgovorio za sad politički nesankcionisanu blasfemiju, kako “Bošnjaci kao nacija ne postoje, i kako su sami sebe izmislili 1993…”

Iako se, naravno ne treba zanositi mišlju, kako je Dodik izbjegnut od strane političkih lidera u Washingtonu, jer je nekome zasmetala upravo njegova posljednja retorika na račun “(ne)postojanja” Bošnjaka, koja je možda analizirana, ali ipak – vjerovatno, iznova adaktirana – predsjednik RS-a pažljivo je osluškivao sve moguće reakcije.

To potvrđuje i njegov intervju srbijanskom servisu Glasa Amerike (VOA), nakon što je iz “nepoznatih razloga” otkazan njegov razgovor sa novinarima bosanskog programa VOA-e. Na srbijanskom je program Dodik više puta izgovorio riječ “Bošnjaci”, kao da pred Amerikancima reafirmira svoj politički, a ne gnusni lični stav iznesen nedavno po ovom pitanju.

Sramota je samo ostala na profesionalnoj razini novinara srbijanske redakcije Glasa Amerike, koji je uglavnom klimajuću glavom Dodikovim znanim pamfletima – izbjegao da ga upita nešto o toj “epizodi” negiranja Bošnjaka, izresenog samo nekoliko dana ranije na ruskom programu, također američke radio stanice “Slobodna Evropa”.

No, Dodikove nastupe u Washingtonu najbolje je ocjenio starli znalac balkanskih (ne)prilika, ambasador Daniel Serwer, sada profesor na John Hopkins univerzitetu u Washingtonu, gdje je predsjednik RS-a pozvan da održi predavanje.

Protiv tradicije i demokratije

Za razliku od Slobodana Petrovića, zamjenika premjera Kosova, koji je kao i drugi pristao da se obrati otvorenom auditoriju na ovom znanom vašingtonskom univerzitetu, očekujući naravno da među prisutnima bude i onih sa drugačijim mišljenjem od njegovog, u njboljoj tradiciji američke demokratije – Dodik je pristao samo na zatvoreni format “predavanja”.

Naime, Milorad Dodik obratio se u zatvorenoj učionici samo polaznicima (studentima) jednog kursa, koga inače vodi bivši analitičar CIA-e David Kanin. Da stvar bude gora, gospodin Kanin je simpatizer novih razgraničenja ii podjela na Balkanu. “A to je čista poruka”, kaže Danijel Serwer.

“Ipak, sretan sam što mogu izvjestiti da ova šarada nije nikog zaludila u State Departmentu”, naglašava Serwer.

Uz sve, kako to Avaz saznaje iz bh. diplomatskih izvora u Washingtonu, Dodik je izbjegao da njegova posjeta glavnoj političkoj metropoli svijeta bude stavljena, kao što bi to bio i red u institucionalni okvir ambasade BiH u Washingtonu. Iako ga je, kako se saznaje, kao vjerna sjenka na nekim susretima pratio ambasador BiH u SAD Mitar Kujundžić – službeno je Dodik izbjegao angažman najvišeg predstavništva svoje zemlje u Americi.

Serwer sa pravom primjećuje, kao je taj Dodikov “stil” ovaj put obilježio cjeli njegov posjet Americi. Gdje god se to moglo, Dodik je izbjegao susrete sa “neistomišljenicima”, poput zatvorenog predavanja u Washintonu i najavljanog obraćanja na njujorškom univerzitetu Kolumbija, zakazanom za 25. oktobar, gdje također neće biti postavljanja pitanja iz auditorijuma.

Dodik je zapravo na sramotu ovih uglednih znastvenih institucija – natjerao domaćine da odustanu od svoje demokratske tradicije.

Serwer posebno proziva Dodikovog saveznika u Washingtonu, u intelektualnim krugovima aktivnog Obrada Kesića, koji je više puta pozivan da iznosi svoje prosrpske stavove, iako s njima mnogi nisu slagali, dok je Dodikom to sve izbjegnuto.

Kesić je, podsjeća Serwer, više puta pozivan da govori u Američkom institute za mir (USIP - United States Institute of Peace), a da sada nije našao za shodno da na Dodikova obraćanja pozove i one koji drugačije misle.

No, analiza Dodikovog gostovanja u Americi, čak i na adresama koje su njegovi lobisti pažljivo odabrali, kako bi se izbjegao svaki (pozitivni) sukob različitih mišljenja – ne bi bila potpuna, ako se ovom najpragmatičnijem političaru u BiH ne bi priznalo ono što se mora.

Dodik je do kraja izglačao svoju političku poruku u Americi, a to znači pojednostavio je i učinio elastičnom tako da je može prilagođavati sugovornicima do praga njihove prijemčivosti. Zapravo, predsjednik RS imao je svoju “američku” poruku u Washingtonu.

Ujedno, on je u političkointelektualni diskurs u Ameriku donio nekoliko poruka koje su sa stanovišta real-politike “legitimne”, ma koliko one zvučale užasavajuće za žrtve ratnih stradanja u BiH.

U tom paketu poruka u kome je dominira poziv američkim investitorima da investiraju u RS, Dodik je iznova, kao “mogućnost”- svima kroz uši povukao raspad (“disoluciju”) BiH. Za neke Amerikance, poput dobro plaćenih lobista to se, nažalost zove samo “real-politikom”, iako je za druge, to prvenstveno, i dalje samo nemoralna kategorija.

Dodik radi na duge staze

Ili kako to primjećuje predsjednik BAACBH (Bosniak American Advisory Council for Bosnia and Herzegovina) Admir Šerifović – očito je da Milorad Dodik radi na duge staze, računajući i na zamor američke politike prema BiH.

Naime, predsjednik RS-a nastavlja agresivno gurati strateške interese onih, koje predstavlja, računajući da bi se oni možda mogli i realizirati. Izgleda da je Dodik pravilno protumačio donekle reduciranu američku zaintersiranost za BiH, koja se sada ponajviše svodi na angažman, da se na tom dijelu Balkana spriječava obnavljanje sukoba ili novo krvoproliće. 

A ostalo će se rješavati mejdu domaćim vlasnicima političkog procesa u BiH!