I pored kontrolisanog auditorija, Dodik, ipak, nije uspio izbjeći neka neizbježna pitanja: Da li doista misli da su “Bošnjaci nepostojeća nacija”, da li je bilo genocida u BiH, te zbog čega je poslao privatni avion po Biljanu Plavšić, iako je ona osuđena za ratne zločine u BiH?

Prava drama dešavala se na ulaznim vratima Kolumbija univerziteta (Columbia University) u New Yorku, kada su organizatori predavanja predsjednika manjeg bh. entitata (RS) Milorada Dodika odlučili da izvrše totalnu selekciju ko može, a ko ne može prisustvovati najavljenom događaju.

Tako je ispred vrata ostalo nekoliko desetina uglednih akademskih građana porijeklom iz BiH, američkih državljana, koji su se uredno registrovali za predavanje i – dobili čak i online potvrdu.

Čak i uz predočene američko foto-dokumente, svi su ipak bili odbijeni na vratima zgrade u kojoj je Dodik imao zakazano obraćanje za oko stotinjak prisutnih i odabranih po ko zna kom kriteriju, piše Dnevni avaz.

Pred vratima je ostalo i dvoje diplomata iz Misije BiH u Ujedinjenim narodima, koji su na nekoliko dana ranije dobile pozivnicu Hariman instituta, potpisanu od jednog od direktora, Gordona Bardosa, ali i pored potvrde i njihove uredne “on-line” registracije – dvoje prvih sekretara iz Misije BiH Aida Hodžić i Adi Durmić, nisu uspjeli ući na predavanje.

Vratari sa Kolumbije nisu im dozvolili ulazak, bez obzira na pozivnice i diplomatski status.

Oni koji nisu uspjeli uči na pomeuto Dodikovo obraćanje izrazili su sumnju u namjernu “odabir po nacionalnoj osnovi”, a na štetu Bošnjaka. Na vratima je ostao i Džemal Hot predsjednik Upravnog odbora Kongresa Bošnjaka svijeta, koji je pokazao uredno potvrđenu registraciju sa Kolumbije, a da mu ipak nije dozvoljen ulazak. On je najavio protestno pismo predsjedniku Kolumbija univerziteta Lee Bollingeru, zbog ovog incidenta.

Burno je reagovao i dr. Džemaludin Harba, vlasnik Radia Glas Bosne i Hercegovine, koji je sve usporedio s “rasnom segregacijom, neprimjernom za Kolumbiju, koja se ponosi svojim znastvenim i demokratskim tradicijama”.

Bilo je naime sasvim očigledno, da su većina onih kojima nije dozvoljen ulazak na Dodikovo predavanje bili Bošnjaci, iako je pred vratima recimo dugo čekao i hrvatski konzul u New Yorku, Marijan Gubić. Mnogi su također najavili protestna pisma ovom najpoznatijem njujorškom sveučilištu.

Bh. intelektualci, sada američki državljani kojima je Kolumbija iz nepoznatih razloga, iako su imali potvrđene registracije zabranila ulazak na Dodikovo predavanje, smatraju da im je ulazak uskraćen - vjerovatno iz straha zbog suviše oštrih pitanja za njihovog gosta.

Neki od njih su se kraju sasvim dostojanstveno djelili letke i isticali parole, na kojima su skrenuli pažnju, inače veoma malom broju zainteresiranih – da je Dodik poznati negator genocida, te da Dodik “podržava separatističku apartheid agendu za BiH”.

Dopisniku Avaza kome je bio dozvoljen ulaz na predavanje, kako ga je o tome izvjestila Tanya Domi, šefica odjela za informisanje Kolumbija univerziteta, ali naglasaviši da mu neće ni kao novinaru biti dozvoljeno da postavlja pitanja – iz protesta je odbio da bude samo nijema publika za Milorada Dodika.

I pored kontrolisanog auditorija, Dodik, ipak, nije uspio izbjeći neka neizbježna pitanja: Da li doista misli da su “Bošnjaci nepostojeća nacija”, da li je bilo genocida u BiH, te zbog čega je poslao privatni avion po Biljanu Plavšić, iako je ona osuđena za ratne zločine u BiH? Na sva tri pitanja Dodika je odgovorio sa tri potpuno znana negatorska stave, a za Plaviščku je rekao, da bi ponovo poslao avion po nju.

Dobili smo Dodika

Nakon svega, ostaje otvoreno pitanje, da li su ove stare ratnohuškačke izjave doista nešto “novo” što je Kolumbija univerzitet želio da čuje od Dodika, pravdajući to interesom za njegovim razmišljanjem o produženoj političkoj krizi u BiH.

Jer, od Dodika su dobili samo Dodika.