U nekoliko navrata, devizne štediše su se žalile i Evropskom sudu za ljudska prava, koji je presudio u pojedinačnim slučajevima, ali time problem nije riješen

Izvršna i zakonodavna vlast u Bosni i Hercegovini u posljednjem mandatu nije se bavila problemom stare devizne štednje, odnosno građanima kojima je novac ostao deponovan u nekadašnjim bankama bivše SFRJ.

Jedini rezultat bh. političara u proteklih pet godina, kada je o ovoj problematici riječ, je da su svako malo produžavali rok za verfikaciju stare devizne štednje.

U nekoliko navrata, devizne štediše su se žalile i Evropskom sudu za ljudska prava, koji je presudio u pojedinačnim slučajevima, ali time problem nije riješen.

Već sedam godina građani koji su godinama štedjeli novac u bankama bivše Jugoslavije vode pravnu bitku za povrat svojih sredstava u Bosni i Hercegovini i zemljama regije. Procjena je da u ovoj državi ima 1,116.000 malih i velikih deviznih štediša kojima su banke ostale dužne više od 1,6 milijardi eura, piše RSE.

Među njima je i Boro Kurušić, koji je cijeli životni vijek radio u Njemačkoj gradeći tunele, od čega se i razbolio. Oko 300.000 eura deponovao je u bivše jugoslovenske banke, a danas živi od penzije.

Kaže kako jedino Bosna i Hercegovina, u odnosu na zemlje regije, nije izmirila obaveze prema deviznim štedišama.

„Radio sam toliko godina - i hajde. Naši ne daju ništa. Ne daju moga, ne moraju svoga. Samo meni moje da dadnu“, kaže Kurušić.

U sličnom položaju su i Đorđe Đurić i Anka Mutić. U osmoj deceniji života, uprkos teško zarađenom novcu u Njemačkoj, danas nemaju od čega da žive:

„Treba mi sve, nemam od čega. Došlo mi je da moram prodati kuću i sve - da imam od čega živjeti“, priča Đurić.

„U krizi smo velikoj. Imamo familiju veliku, ne rade, tako da se patimo. Nemam čime napraviti sebi ni grobnicu kad umrem“, kaže Mutić.

Nakon što je godinama država ignorisala problem deviznih štediša, neki od njih su pokrenuli sporove pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji je presudio u njihovu korist. Nakon toga u BiH su usvojeni zakoni o uslovima i izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje. Iako je time BiH preuzela odgovornost da će novac biti isplaćen, entiteti su zaduženi da osiguraju sredstva za isplatu.

Mišić: Banke pogrešno izabrana meta

Istovremeno, posljednjom odlukom Vijeća ministara produžen je i rok za verifikaciju stare devizne štednje do kraja 2012. godine, sa čim se štediše ne slažu. Svetozar Nišić, član Upravnog odbora Udruženja za zaštitu deviznih štediša BiH, o tome kaže:

„Čovjeku koji je verifikovao 350.000 maraka, i prevaren je naravno, oni su poslali 2.000 maraka na konto i poslali mu papire, obaveznice da ide na berzu da proda svoju deviznu štednju. I on traži da se poništi verifikacija, a odgovara mu gospodin Džombić koji mu kaže da su procesu verifikacije devizne štediše pristupile dobrovoljno i da mu ne može izaći u susret.“      

Dva bosanskohercegovačka entiteta su dužna da isplate novac malim štedišama. U Federaciji BiH radi se o 500, a u Republici Srpskoj 1.000 eura. Građanima koji su imali veće iznose u tadašnjim bh. bankama daju se vrijednosni papiri.

Ono što predstavlja problem je novac štediša koji je deponovan u nekadašnju Ljubljansku i Privrednu banku Beograd. Srbija je dala rok do marta naredne godine da se prijave svi koji su štedjeli u tamošnjim bankama, dok je u Sloveniji problem nastao kada je tamošnja Vlada imovinu Ljubljanske banke prenijela u novu banku.

Amila Omersoftić, predsjednica Upravnog odbora Udruženja za zaštitu deviznih štediša BiH, ocjenjuje da je novac iz susjednih država već odavno trebao biti vraćen u BiH. Tim prije što su se bh. banke obavezale Anexom G Sporazuma o sukcesiji bivše SFRJ da sredstva potražuju.

„Ko je bio spreman i ko može dvije milijarde naših novaca pokloniti Srbiji, odgovorna je banka jer i dan-danas kod sebe kao pravni sljednik predratnih banaka drži u svom bilansu ove evidencije i dužna je bila, a nije, ugovorom prenijeti potraživanja“, kaže Omersoftić.

Mijo Mišić, izvršni sekretar Udruženja banaka BiH, ne slaže se sa ovakvim stavom.

„Mislim da su banke pogrešno izabrana meta. Nećemo riješiti tako problem. Situacija je vrlo jasna, uz napomenu - banke su dužne poštivati zakonske propise bez pogovora. Prema tome, pričati o ovom problemu mislim da se mora pozivati na zakone. Svako odstupanje od zakona koji jesu to definirali, kakvi jesu, mislim da vodi u nešto što nema kraja“, ocjenjuje Mišić. 

Za razliku od Bosne i Hercegovina, koja ne vodi računa o građanima koji su ulagali teško zarađeni novac u banke, situacija u susjednoj Hrvatskoj je potpuno drugačija.

I dok je Nova ljubljanska banka, kao pravni nasljednik nekadašnje Ljubljanske banke, u kojoj je bio najveći dio novca bh. štediša, prisutna već deceniju u BiH, Hrvatska ne dopušta njen ulazak na svoje bankarsko tržište dok se problem stare devizne štednje ne riješi.

Poređenje radi, u toj banci štediše u Hrvatskoj su imale oko 857 miliona tadašnjih njemačkih maraka stare devizne štednje, dok štediše u Bosni i Hercegovini od iste banke potražuju 3,5 milijardi tadašnjih njemačkih maraka.