Predsjednik SAD Barack Obama domaćin je godišnjeg Molitvenog doručka - iako mnogi Amerikanci žele da im se predsjednik moli, pojedini kritičari smatraju da je Molitveni doručak ipak licemjerje

Predsjednik SAD Barack Obama domaćin je godišnjeg Molitvenog doručka - iako mnogi Amerikanci žele da im se predsjednik moli, pojedini kritičari smatraju da je Molitveni doručak ipak licemjerje.

Nacionalni Molitveni doručak najčešće se održava u balskoj dvorani nekog luksuznog hotela. On privlači poznate zvanice i izražava lično predsjednikovo vjerovanje u molitvu, kako je rekao i bivši predsjednik George Bush 2008.

Prije dvije godine predsjednik Barack Obama hiljadama gostiju rekao je da molitvom može mnogo da se postigne.

"Ona može da ispuni naša srca skromnošću. Može da nas ispuni bratskim duhom. Može da nas podsjeti da smo svi djeca čudesnog i voljenog Gospodina" - naveo je on.

Pokrovitelj Molitvenog doručka je hrišćanska organizacija "Bratstvo", koja drži u tajnosti imena svojih članova. Pojedini kritičari tvrde da je Molitveni doručak manifestacija licjemerja.

"Tu imate ljude koji se mole, a onda ništa ne urade da promijene životne prilike nekog pojedinca ili zajednice" - kaže  prečasni Graylan Hagler, koji je 1993. prisustvovao Doručku u Bijeloj kući i kaže da ga to nije posebno dirnulo.

"Za mene to je bio teološki hladan događaj. A kada to kažem -  mislim da je to bila površna molitva, a ne suštinsko učestvovanje u molitvi kakvo sam očekivao" - objasnio je on za  "Glas Amerike".

Hagler pripada međuvjerskoj grupi sveštenika koji su u vezi sa pokretom "Okupiraj Wall Street". Oni ove godine organizuju alternativni "Narodni molitveni doručak". Molitva i vjera imaju centralno mjesto u životu mnogih Amerikanaca.

Mark Rozel predaje javnu politiku na Univerzitetu "George Mason" i urednik je knjige o vjeri i funkciji predsjednika. On Molitveni doručak smatra potrebnim:

"Nacionalni molitveni doručak je odraz sveukupne kulture u SAD, pri čemu se posvećenost vjeri i učestvovanje prije povećavaju nego smanjuju, i gdje ljudi očekuju predsjednika snažnih religioznih uvjerenja. Dopada im se predsednik koji javno ispoljava religioznost i predanost vjeri".

S obzirom na to da je američki "vjerski pejsaž" sve raznolikiji, Rozel kaže da je Nacionalni molitveni doručak prilika da predsjednik javno izrazi svoju vjeru -  bez privilegovanja jedne religije nad drugom.