U nedjelju, 5. februara, navršit će se 18 godina od masakra na sarajevskoj tržnici Markale, u kojem je poginulo 68 osoba

Masakr na sarajevskim Markalama jedan je od zločina za koje se, uprkos sudskim presudama, i dalje poriče odgovornost.

U nedjelju, 5. februara, navršit će se 18 godina od masakra na sarajevskoj tržnici Markale, u kojem je poginulo 68 osoba.

Markale su se našle na meti napada i u augustu 1995., kada su ubijena 43 civila.

Poricanja odgovornosti za ovaj zločin, prema nekim mišljenjima, predstavljaju “sistematsko političko djelovanje” i proističu iz “nespremnosti da se suoči sa odgovornošću”.

Ivan Šijaković, profesor sociologije iz Banje Luke, kaže da su Markale, Srebrenica i još neki zločini iz proteklih ratova u današnjem društvu simboli i mitovi koje političari upotrebljavaju kao sredstvo političke borbe i zbog toga nemaju i ne mogu imati isti tretman u oba bh. entiteta.

“Svako hoće na taj način da pokaže da je bio žrtva ili, kao u ovom slučaju, od srpske strane se to uvijek sumnjiči i pokazuje da su ustvari oni žrtva nečega što nije bilo ili se nije dogodilo. Tako da uvijek kod simbola, kod pokušaja da ih pretvorite u mitove, imate dvije strane. Obje ih koriste da bi na bazi toga izgradile neku dobru poziciju za sebe”, objašnjava Šijaković.

Beogradski profesor Žarko Korać navodi da se priča o zločinu na Markalama koja je u doba režima Slobodana Miloševića, koji je umro za vrijeme suđenja u Haagu, korištena u propagandne svrhe danas u Srbiji ne spominje zato što je to jedan od zločina koji govore o prirodi rata i opsade Sarajeva.

“Ako govorite o Markalama, Srebrenici, vi ponovo govorite o prirodi tog rata, o zločinima u tom ratu, o političkim ciljevima i, naravno, iznad svega govorite o odgovornosti srpske strane za ova dva konkretna zločina”, ističe Korać.

Glavni uzrok, dodaje, jeste to što se ti zločini prešućuju, a posebno Markale, te da se pokušava napraviti kao da opsade Sarajeva nije ni bilo.

“Ako hoćete mišljenje od mene kao psihologa, na djelu je grandiozna negacija realnosti zbog nespremnosti da se suočite sa svojom odgovornošću”, ocjenjuje Korać.

Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo (FHP) iz Beograda, smatra da je poricanje rezultat sistematskog političkog djelovanja, ali da se ipak ne može reći da je u ovom slučaju uspio pokušaj revizionizma.

“Revizionizam nastupa onda kada se te poricajuće interpretacije pretoče u obrazovni program. Toga još uvijek nigdje nema i to je zapravo šansa da sudski utvrđene činjenice dobiju snagu koju mora da ima svaka sudska istina, a to je da uđe u obrazovne programe”, objašnjava Kandić.

Na taj način bi, kako dodaje, političke interpretacije bile potpuno obezvrijeđene.

U prvom masakru na tržnici Markale, 5. februara 1994. godine, poginulo je 68, a ranjene su 144 osobe.

Granata je ispaljena sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS).

Stanislav Galić, tadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa, pravomoćno je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Jedan od najstrašnijih zločina Sud u Haagu utvrdio je da je 28. augusta 1995. godine na uže jezgro opkoljenog Sarajeva sa položaja VRS-a ispaljeno nekoliko minobacačkih granata.

Jedna od njih pala je ispred sjevernog ulaza u gradsku tržnicu u ulici Mula Mustafe Bašeskije i usmrtila 43, a ranila 84 osobe.

Špekulacije o odgovornosti za ovaj masakr nije okončao ni Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) izricanjem konačne presude Dragomiru Miloševiću, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđenom na 29 godina zatvora.

Tribunal je ustanovio da je, u kampanji granatiranja koju je provodio Korpus, jedan od najstrašnijih zločina bio drugi masakr na Markalama.

Žalbeno vijeće oslobodilo je Miloševića krivice za taj zločin, jer je u to vrijeme bio na liječenju u Beogradu, te je konstatovalo da je Korpusom u vrijeme počinjenja zločina komandovao Čedomir Sladoje, načelnik Štaba.

U prvostepenoj presudi Momčilu Perišiću, bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, kojom je osuđen na 27 godina zatvora, Pretresno vijeće MKSJ-a, između ostalog, navodi da je odgovoran za logističku podršku Vojsci Republike Srpske, koja je od 1992. do 1995. godine provodila dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja po Sarajevu, čiji ishod je bila pogibija stotina i ranjavanje hiljada civila.

Masakr na sarajevskoj tržnici Markale 1995. godine bio je prekretnica rata u BiH, u Haškom tribunalu okarakteriziran je kao jedan od najstrašnijih tokom opsade Sarajeva.

Nakon drugog masakra na sarajevskoj gradskoj tržnici uslijedila je prva vojna intervencija združenih snaga NATO-a u historiji tog saveza. NATO avioni bombardirali su položaje i strateške ciljeve VRS-a oko Sarajeva.

Pojedini srpski mediji objavili su da je granata ispaljena s položaja nekadašnje Armije Republike BiH (ARBiH) pozivajući se na izvore iz ruskog kontingenta UNPROFOR-a.

Tezu da je “muslimanska strana” odgovorna za ovaj zločin ponovio je i u haškoj sudnici Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, kojem su na teret stavljeni i zločini nad civilima opkoljenog Sarajeva.

Na jednom od ročišta na suđenju Karadžiću, David Harland, bivši član komande UNPROFOR-a, posvjedočio je da nikada nije bilo sumnje da su granate ispaljene sa položaja pod kontrolom VRS-a.

“Rekli smo da ne znamo ko je bacio te granate samo da bismo sakrili da se UNPROFOR sprema da krene sa velikim napadima na snage bosanskih Srba, i mislim da je to doprinijelo mitu o tome ko je bacio tu minobacačku granatu”, rekao je Harland.

Nejasan slučaj Yasushi Akashi, koji je 1994. i 1995. godine bio specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za Balkan, nedavno je izjavio da je zločin na sarajevskoj pijaci Markale i dalje “nejasan slučaj” i da je granata od koje su nastradali građani mogla doći sa obje zaraćene strane.

Akashi je kasnije za beogradske medije naveo da njegova izjava ne može promijeniti činjenice utvrđene u Haškom tribunalu i neće uticati na procese koji se vode.

Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH, smatra da je istup Akashija, kojim se izražava sumnja u odgovornost za zločin, neprihvatljiv i da predstavlja “ruganje ne samo žrtvama već i samom miru”.

S druge strane, Janko Velimirović, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, smatra da Akashijeva izjava potvrđuje sumnje koje su izrečene od predstavnika srpske strane.

On očekuje da će doći do nove ekspertize koja će pokazati da je “cijeli taj događaj namještaljka muslimanskog ratnog rukovodstva”.

“To je veoma važno zato što je u toku procesuiranje i Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, čijim su optužnicama obuhvaćeni i ovi događaji”, kazao je Velimirović.

Ratku Mladiću, bivšem komandantu VRS-a, u Tribunalu treba početi suđenje za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine, prenosi BIRN - Justice Report.

Sudovi u Sarajevu i Beogradu do sada se nisu bavili procesuiranjem počinitelja ovog zločina.