Holbrooke je Republici BiH nametnuo de facto kasapljenje i podjelu na ove dvije državice, što je ipak sačuvalo Bosnu i Hercegovinu kao državu i njeno članstvo u Organizaciji Ujedinjenih nacija. Ali, u miru je počivala Republika BiH!

Namjeravajući da Fena napravi intervju s uvaženim profesorom Francisom A. Boyle o aktualnim pitanjima promjene Daytonskog sporazuma, predlaganju raznih amandmana ili pak o donošenju novog ustava BiH profesor je Boyle je umjesto toga bh. javnosti predočio svoja razmišljanja u formi Izjave koju prenosimo u cjelosti:

"Zamijenite Holbrookeov genocidni Dejtonski ustav!"

U martu 1993. bio sam na dužnosti Pravnog savjetnika Delegacije Republike Bosne i Hercegovine na pregovorima o Planu Vance-Owen koji su se održavali u New Yorku. Plan Vance-Owen bi Republiku Bosnu i Hercegovinu kantonizirao, paralizirao i učinio potpuno nefunkcionirajućom, po ugledu na Liban, ali očuvao bi RBiH kao državu po međunarodnom pravu. Kada je počinilac genocida Radovan Karadžić odbacio Plan Vance-Owen, velike svjetske sile odlučile su da kazne RBiH i da okončaju njeno postojanje kao države pomoću Plana Owen-Stoltenberg.

Bio sam advokat Delegacije RBiH na pregovorima o Planu Owen-Stoltenberg u Ženevi, u ljeto 1993. godine. Plan Owen-Stoltenberg iskasapio bi RBiH na tri državice koje ne bi mogle preživjeti, uništio bi je kao državu po međunarodnom pravu i lišio članstva u UN, a još 1,5 do 2 miliona Bosanaca izložio bi etničkom čišćenju. Advokat Owena i Stoltenberga, Paul Szasz, priznao mi je da je Karadžić bio stvarni autor Plana, koji je zatim Owen odobrio u ime Evropske unije i njenih članica, a Stoltenberg u ime Organizacije Ujedinjenih nacija. Szasz je zatim u skladu s tim napravio nacrt ovih genocidnih dokumenata. Genocid pomoću word-procesora. Banalnost Zla.

Potrudio sam se da se genocidno kasapljenje RBiH i Bosanaca od strane Karadžića, Owena, Stoltenberga i Sazasza nikada ne dogodi! Pored toga, djelujući slijedom svojih savjeta i prema instrukcijama Vlade RBiH, pokušao sam da sa Owenom i Stoltenbergom pregovaram o unutrašnjoj reorganizaciji RBiH po ugledu na Ustav Švicarske Konfederacije. Owen i Stoltenberg žestoko su se suprotstavili švicarskom modelu zbog toga što bi to sačuvalo RBiH kao državu i Bosance kao narod.

Više od dvije godine kasnije, u jesen 1995. godine, direktno idući tragom genocidnog Plana Karadžića, Owena, Stoltenberga i Szasza, prvi nacrt Dejtonskog sporazuma koji je Richard Holbrooke dao Delegaciji RBiH predstavljao je de jure kasapljenje i podjelu RBiH na dvije male državice, Federaciju i Republiku Srpsku, koje nisu ni bile pravljene da dugo prežive. Kada sam na ovo ukazao Delegaciji RBiH u Dejtonu, oni su taj nacrt odbacili.

Umjesto toga, Holbrooke je Republici BiH nametnuo de facto kasapljenje i podjelu na ove dvije državice, što je ipak sačuvalo Bosnu i Hercegovinu kao državu i njeno članstvo u Organizaciji Ujedinjenih nacija. Ali, u miru je počivala Republika BiH!

Zahvaljujući Balkanskom kasapinu Holbrookeu, BiH je jedva još bila živa kao država, te je stavljena na međunarodne aparate za vještačko disanje, gdje se i dalje nalazi. Od tada, velike svjetske sile kuju zavjeru i planiraju da izvuku osigurač koji štiti bosanskohercegovačku državnost po međunarodnom pravu i eliminiraju Bosnu i Hercegovinu jednom za sva vremena. Holbrookeov genocidni Dejtonski ustav nije bio ništa drugo nego smokvin list za kompletnu dezintegraciju BiH kao države po međunarodnom pravu.

Slijedom toga, deset godina kasnije, u jesen 2005. godine, iz Stranke demokratske akcije zamolili su me da im dam pravno mišljenje o isplativosti pristanka na takozvani Haysov plan, koji će kasnije biti nazvan Aprilskim paketom. Iz SDA su mi poslali nacrt Haysovog plana, o kojem su tada u State Departmentu pregovarale sve bosanskohercegovačke stranke, uz njihove bilješke o ovim pregovorima.

Bilo mi je jasno kada sam pročitao ove materijale da je američki State Department namjeravao da u potpunosti  uvaži želje Delegacije Republike Srpske da Aprilski paket dodatno učvrsti i zacementira trajno postojanje RS kao državice, što bi bio korak ka njenoj potpunoj nezavisnosti i državnosti, a time i ka konačnom raspadu BiH kao države. Najjačim  mogućim riječima preporučio sam ljudima iz SDA da odbace Aprilski paket.

Neposredno nakon toga nastupio sam kao gost na panelu koji je organizirala SDA Sjeverne Amerike u čikaškoj Metropolitan areni, prilikom proslave Dana državnosti BiH. Na tom panelu sam javno, pred mnogim moćnicima SDA, najjačim mogućim riječima preporučio da se usprotive Aprilskom paketu. Sa mnom je na istom panelu nastupio i bivši Ministar vanjskih poslova BiH, Muhamde Šaćirbeg, koji se javno složio sa mojom procjenom da bi se Aprilski paket mogao pokazati pogubnim za dalji opstanak BiH kao države.

Nema potrebe ni da kažem da sam bio šokiran i zabezeknut kada sam čuo da je g. Tihić prihvatio Aprilski paket uprkos mom savjetu, nakon što me je SDA zamolila za taj savjet i nakon što se ugledni član SDA Muhamed Šaćirbej složio sa mnom pred članovima SDA Sjeverne Amerike. Zbog pogubnih opasnosti za opstanak BiH koje je u sebi krio Aprilski paket, započeo sam svoju vlastitu kampanju protiv ratificiranja Aprilskog paketa od strane Parlamenta BiH. Toj kampanji pridružili su se mnogi lojalni bosanski patrioti sa kojima sam se zajedno borio tokom rata i genocida kako bismo očuvali postojanje BiH kao države i svih Bosanaca kao naroda.

Noć pred glasanje o Aprilskom paketu u Parlamentu BiH, otišao sam u krevet  pretpostavljajući da ćemo na tom glasanju izgubiti i da će konačna dezintegracija BiH kao države biti samo pitanje vremena. Sljedećeg jutra probudio sam se sa divnim vijestima da su lojalni patrioti iz SDA glasali protiv Aprilskog paketa tako da je taj paket bio mrtav. Bosna i Hercegovina će poživjeti, i nastaviti da se bori!

Ni pod kojim uslovima ne smijemo prihvatiti nikakve takozvane “amandmane” na pogubni i genocidni Holbrookeov Dejtonski ustav, poput nekog revidiranog Aprilskog paketa ili bilo kakvog njegovog nasljednika ili njegovih modifikacija. To bi bilo jednako nanošenju bjelila na trup dobrog broda Titanika, koji predstavlja država BiH, dok on tone na dno Jadranskog mora.

U vezi s tim, zaustavio sam Owena, Stoltenberga, Szasza i Franju Tuđmana pri pokušaju da ukradu Neum u korist Hrvatske i trajno zagrade RBiH kako bi je lakše zadavili. Jednoga dana, plivaću u Jadranskom moru u Neumu!

Moramo izdržati i insistirati na kompletnoj zamjeni, a ne amandmanu, genocidnog Holbrookeovog Dejtonskog ustava. O novom Ustavu treba da slobodno pregovaraju predstavnici bosanskog civilnog društva, po ugledu na Filadelfijsku konvenciju iz 1787. godine na kojoj su Sjedinjene Američke Države dobile svoj Ustav. Moramo sazvati sveopću bosanskohercegovačku ustavnu konvenciju! Potreban nam je efektivan i funkcionalan Ustav BiH koji će nam dati vladu BiH koja će zaista raditi u korist svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, i tako garantirati opstanak BiH kao države u historijskoj budućnosti.

Vrijeme nije na našoj strani. Velike svjetske sile još uvijek žele da okončaju postojanje BiH kao države. Na nama je da ih zaustavimo. Spreman sam da pomognem koliko god mogu. Prilikom Prve presude Svjetskog suda koju sam 8. aprila 1993. izvojevao u ime Republike BiH, ubijedio sam Međunarodni sud pravde da zaštiti sve građane Bosne i Hercegovine bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku pripadnost, te da uz veliku većinu glasova, sa 13 glasova “za” i jedan “protiv” (samo se ruski sudija usprotivio),donese sljedeću presudu:

Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) treba posebno da se pobrine da bilo kakve vojne, paravojne ili neregularne jedinice kojima ona zapovijeda ili ih podržava, kao i bilo kakve organizacije i osobe koje su pod njenom kontrolom, upravljanjem ili uticajem, ne počine djela genocida, zavjere u svrhu genocida, direktnog i javnog poticanja na genocid, ili saglasnosti sa genocidom, bilo da je upravljen protiv muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine ili protiv bilo koje druge nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe.

Svjetski sud je velikom većinom, sa 13 glasova “za” i 2 “protiv” (samo ruski i srbijanski sudija su bili protiv), reafirmirao i ponovio ovu presudu prilikom Druge presude Svjetskog suda, koju sam izvojevao u ime Republike BiH 13. septembra 1993. godine, te je naredio da ona bude smjesta i efektivno implementirana.

U potpunosti sam spreman da još jednom pomognem da se zaštite BiH i svi njeni građani, bez obzira na njihove nacionalne, etničke, rasne ili vjerske pripadnosti, od makijavelističkih mahinacija velikih svjetskih sila. U ovom cilju napisao sam ovu preporuku za sazivanje sveopće bosanskohercegovačke ustavne konvencije u čast dvadesete godišnjice Deklaracije nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 6. marta 1992. Neka živi Bosna i Hercegovina!