Gotovo dvije trećine stanovništva BiH već odavno živi na ivici egzistencije - spiskovi nezaposlenih nikada nisu bili duži i već odavno su premašili brojku od pola miliona, pa nije nikakvo čudo što BiH ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropi

Gotovo dvije trećine stanovništva BiH već odavno živi na ivici egzistencije - spiskovi nezaposlenih nikada nisu bili duži  i već odavno su premašili brojku od pola miliona, pa nije nikakvo čudo što BiH ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropi.

Međutim, nisu samo nezaposleni socijalni problem. Niko pouzdano ne zna kako preživljavaju desetine hiljada onih koji su u procesu stečaja i likvidacije preduzeća ostali bez posla. Posebna priča  su oni koji  odlaze na posao, ali mjesecima ne primaju platu niti im se uplaćuju doprinosi.

Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Ranka  Mišić tvrdi  da čak 31 posto radnika odlazi na posao i radi čak i po 12 sati dnevno, a ne prima redovnu platu.

Broj tih radnika sigurno je i mnogo veći s obzirom na to da ima poslodavaca koji u svojim  preduzećima ne dozvoljavaju sindikalno organizovanje radnika, zbog čega niko pouzdano ne zna da li poslodavci u tim kolektivima uopšte poštuju zakon o radu i kolektivne ugovore.

Inspektorat i  Poreska uprava RS-a nedavno su najavili oštriju borbu sa poslodavcima koji ne budu poštovali  zakonske propise i radnička prava, ma šta to značilo. Međutim, neizvjesno je hoće li im u tom naumu uspjeti da stanu ukraj i poslodavcima koji doprinose za svoje radnike obračunavaju prema najnižoj cijeni rada.

U Vladi Republike Srpske tvrde da i za to imaju mehanizme. Staće na put, kažu, i poslodavcima iz Federacije BiH koji rade na području Republike Srpske, ali sa neprijavljenim radnicima.

U takvim uslovima nije uopšte čudo što je sve veći broj ljudi u BiH prinuđen da prihvati bilo kakav posao, samo da prehrani porodicu, ne pitajući pritom poslodavca ni za platu ni za  godišnji odmor. Obilato to koriste mnogi poslodavci.

Zbog toga smo pred kraj prošle godine samo u Republici Srpskoj imali procjenu da je na crno angažovano više od 80 hiljada radnika. Tačan broj ljudi koji su prinuđeni da rade na crno sigurno nikada niko neće moći da utvrdi. Izvjesno je takođe da će i brojne mjere koje su se tada najavljivale  kako bi se suzbio rad na crno, sigurno dati slabe rezultate

Ovom društvenom zlu, realno govoreći, može se jedino stati ukraj stvaranjem mnogo povoljnijeg ambijenta u kojem ta "armija" socijalno ugroženih  ljudi neće biti prinuđena da radi na crno. To vrijeme, naravno, još nije ni na vidiku.

Ipak, neko je u šali rekao da je BiH zemlja čarobnjaka. Kako uopšte u ovakvim uslovima  žive porodice u kojim niko nije zaposlen, a u BiH ih ima mnogo? Na ovo pitanje vjerovatno ne bi znali da odgovore ni oni sami.

Izvjesno je da se svako snalazi  kako zna i  umije. Neko posjeduje obradivo zemljište pa na taj način obezbjeđuje hranu. Drugi opet žive na kredit, a oni treći imaju rođake na selu ili u inostranstvu koji im pomažu.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u inostranstvu  živi i radi više od milion i  350 hiljada ljudi, koji potiču iz BiH. To je gotovo trećina stanovništva. Poznato je, naravno, da  toliku bh dijasporu uglavnom čine Bošnjaci i Hrvati koji su početkom ratnih sukoba na ovim prostorima iskoristili blagonaklonost međunarodne zajednice i u mnogim  zemljama širom svijeta pronašli svoje mjesto pod suncem.

Prema podacima Svjetske banke, svake godine bh dijaspora pošalje u otadžbinu više od dvije milijarde dolara. Analitičari vjeruju da je ta pomoć iz inostranstva  i mnogo veća i da u BiH stiže značajna suma novca i nekim drugim, uglavnom neregistrovanim kanalima. Potvrđuje to i podatak Svjetske banke da među 20 zemalja čija dijaspora  šalje najviše novaca u  zavičaj BiH zauzima  čak peto mjesto.

Novčana pomoć dijaspore, nema nikakve sumnje, značajno popravlja socijalnu sliku u BiH, ali ona sigurno  još zadugo neće biti ružičasta.