Ko će se okoristiti na evropskoj krizi?
Situacija u Evropi nije dramatična, pošto u njoj osim gubitnika postoje i dobitnici, odnosno dvije zemlje sa izvozno orjentisanom ekonomijom - Njemačka i Francuska. Kurs evropske valute pada i roba koja se proizvodi u tim zemljama sve je konkurentnija kako na domaćem tako i na stranom tržsistu, tako da njihova tražnja raste
Tekst: A A A



Zona eura
Ko će se okoristiti na evropskoj krizi?

Objavljeno 12.06.2012 u 20:01

Uz svu prateću dramatičnost, situacija u Evropi je prilično stabilna, s obzirom da svaka promjena ima previsoku cijenu, dok nekim zemaljama kriza samo ide na ruku.

Najveća greška u procjeni evropske krize je što se problem gleda u cjelini, bez razmatranja pojedinih zemalja članica eurozone. Na prvi pogled članice imaju mnogo toga zajedničkog - zajedničku monetarnu i lokalnu fiskalnu politiku, visoke socijalne obaveze, debalansirani budžet perifernih zemalja, nekontrolisani rast dužičkog opterećenja.

Krize u članicama evropske monetarne unije nemaju toliko sličnosti, a pojedine zemlje će se od evropskih problema uglavnom okoristiti, komentar je analitičara koji je objavljen na internet stranici "Lenta.ru".

Zlosutni problem Grčke

Najteži i najzloslutniji problem je sve bliži bankrot Grčke i izlazak te zemlje iz zone eura, o čemu se govori kao o već svršenom činu. Poznato je da Grčka zbog visoke cijene servisiranja javnog duga nije u stanju da finansira prekomjerne socijalne obaveze i da je krenula sa pruženom rukom po svijetu.

Jedna za drugom, Kina, arapske države, čak i Rusija, učtivo su odbile da učestvuju u spašavanju Grčke, tako da grčko pitanje moraju da riješe Njemačka i Francuska, koje su zauzvrat zatražile drastično kresanje državnih troškova, što je politički neprihvatljivo.

Teoretski, svima je poznat još jedan izlaz - isključenje Grčke, a zatim i drugih problematičnih zemalja iz sastava eurozone, kako bi se omogućila devalvacija nacionalnih valuta i smanjenje državnih troškova makar u preračunu na euro.

Nema vremena i nije izvodljivo

Političari, koji često ističu takvo rješenje, nemaju u vidu da se to ne može jednostavno ostvariti, makar zbog toga što mehanizam isključenja zemlje iz eurozone jednostavno ne postoji.

Za postepen i dugotrajan izlazak Grčke nema vremena, a brzo izbacivanje takođe teoretski nije izvodljivo. Sve grčke banke, prodavnice i kompanije jednostavno neće uspjeti u jednom danu da preračunaju eure u drahme. Osim toga, zemlja će privremeno radi prelaska na drahmu, obustaviti servisiranje svojih obaveza, što će i rezultovati bankrotom.

Konačno, to je jednostavno veoma skup poduhvat - cijelu zemlju prebaciti na novu valutu, što bi moglo da košta nekoliko decetina milijardi eura. Takav banket platio bi onaj ko inicira razlaz, jer Grčka za to nema novca.

Zemlje koje ostaju u eurozoni možda neće pristati na "razvod", jer cijena tog koraka može lako da bude veća od cijene spašavanja.

Pitanje Italije

Ukoliko je izlazak Grčke iz zone eura možda i opravdan, veliko je pitanje kad se radi o Italiji.

Ekonomija te zemlje je veća i njen dug je veći od grčkog, i u apsolutnim brojkama, i u odnosu na bruto domaći proizvod. Javni dug Italije je sada 1,9 biliona eura, ili 120 posto bruto domaćeg proizvoda, ali je u isto vrijeme Italija mnogo više zaštićena od bankrota nego Grčka.

Radi se naime o tome što je najveći dio (do 80 posto) italijanskog javnog duga u rukama njenih građana, što je posljedica mehanizma oporezivanja nasljedstva. Porez za nasljedstvo u Italiji je popriličan (40-50 posto vrijednosti imovine) a pri nasljeđivanju državnih obveznica postoje olakšice, tako da je svrsishodnije da se novac čuva u obveznicama, što Italijani i rade.

Situacija i nije dramatična

Situacija u Evropi nije dramatična, pošto u njoj osim gubitnika postoje i dobitnici, odnosno dvije zemlje sa izvozno orjentisanom ekonomijom - Njemačka i Francuska. Kurs evropske valute pada i roba koja se proizvodi u tim zemljama sve je konkurentnija kako na domaćem tako i na stranom tržsistu, tako da njihova tražnja raste.

Na tržištu novca u tim zemljama takođe se dešavaju interesantne stvari. U potrazi za "mirnom lukom" investitori iz cijele Evrope su se ustremili na Njemačku i Francusku, što za posljedicu ima nagli porast tražnje za drzavnim i korporativnim obveznicama emitenata tih zemalja.

Razumljivo je da su troškovi pozajmljivanja naglo opali, tako da velika njemačka kompanija može da se zadužuje uz kamatu od 2,0 posto godišnje. Njemačke suverene obveznice sada imaju negativan prinos, krediti su jeftini, a kompanije mogu veće sume da investiraju u proširenje proizvodnje, da pokreću masovnu ekspanziju u drugim zemaljama EU, i za male pare otkupljuju lokalne firme, prenosi agencija Tanjug.

Ovaj proces pratiće rast potrošnje, zahvaljujući smanjenju stope inflacije na ispod jedan posto.

Kriza u zoni eura zato i traje tako dugo, pa je situacija uprkos prividne dramatičnosti dosta stabilna, te ne bi trebalo računati na brzo rješavanje problema u Evropi.


(MOJportal)